Oce pisem ti mada znam da nikada procitati neces :(
Ne znam...Pojavila se u meni velika zelja da ti napisem pismo oce...tebi koji si daleko...U zemlji vjecnosti...Iako znam...da nikad neces procitati ove moje rijeci,ovaj moj vapaj..Zov duse da se vratis makar na sekund ...da se bar vrijeme moze vratiti i u trenutku kad je Bog uzimao tvoju dusu , da je uzeo moju...Ali protiv sudbine se ne moze...Ti si otisao tako mlad u smrt...Nedostajes mi iz dana u dan sve vise...Da, ja i seka imamo sve..Mama nam pruza koliko moze ,trudi se da nam bude i otac i majka...i hvala joj na svemu.
Ali ponekad imam osjecaj kao da si tu, kao da nas stitis...kao da nas gledas onim svojim plemenitim ocima...
Osmijeh odzvanja u mojim mislima...I onda ,naglo se prekine moje mastanje,surovom stvarnoscu da te nema.
Ponosim se s tobom,tvojom hrabroscu,tvojom velicinom....Sad mi je ostalo dosta uspomena da se sjecam svoga babuke.


Nisam bila dugo na blogu
Pokušajte svijetu pokazati mirno i radosno lice.














